Tako nemoćna, iscrpljena sam na trenutak otvorila oči, a ispred mene je stojao čovjek. U tom djeliću sekunde koliko sam imala snage da gledam sam vidjela tužne oči pune suza i pogled koji bi sve dao da ozdravim.
Na sreću ozdravila sam, ali mi je to dokazalo da je moj otac jedina osoba koja bi i život dala za mene, i kada god pomislim da me ne voli i da mi ne želi dobro zbog nekih mojih ludih bubica, sjetim se tog djelića sekunde, te slike koja mo je vječno ostala u glavi a dalje je svaki komentar suvišan. Tata hvala ti za sve što radiš za mene…
Izvor: www.ispovesti.com
No comments:
Post a Comment