Kave i izlaske zamijenila sam pranjem rublja, kuhanjem, čišćenjem, brigom za nju i njenu školu. I nikada nisam požalila, ona je cijeli moj svijet. Sada imam 25 godina i u tih 7 godina živila sam u strahu da ona nije sretna, da joj nešto nedostaje. Danas je iz škole došla i rekla da joj je zadaća napisati sastav o roditeljima. Tad sam prvi put plakala pred njom, nisam se mogla kontrolirati, bilo mi je toliko žao što ona nije u mogućnosti napisati nešto što ostala djeca shvaćaju tako olako.
Prije sat vremena došla mi je sa sastavom koji je započela sa “ja nemam mamu, nemam tatu, imam nešto još bolje. Ja imam anđela čuvara *moje ime*” i evo sad plačem od sreće. Moj životni cilj je ispunjen. Volim te Lara <3
No comments:
Post a Comment